Minning um mann

Minning um mann

EinarIBetelEinar J. Gķslason var fęddur į Arnarhóli ķ Vestmannaeyjum 31. janśar 1923. Foreldrar hans voru Gušnż Einarsdóttir og Gķsli Jónsson skipstjóri og śtvegsbóndi Arnarhóli. Strax aš loknum barnaskóla hóf Einar sinn starfsferil į Sķmstöšinni ķ Eyjum sem sendill. Hann aflaši sér vélstjórnarréttindi og var vélstjóri ķ Ķsfélaginu nokkur įr. Einar tók skķrn ķ Betelsöfnušinum 26. nóvember 1939. Hann var forstöšumašur Betel ķ Vestmannaeyjum ķ 22 įr og Fķladelfķu ķ Reykjavķk ķ 20 įr, fyrir žessi störf var Einar landsžekktur mašur enda mikill ręšuskörungur. Ég ętla ekki aš minnast frekar starfa hans ķ Betel og Fķladelfķu žaš starf hans žekkja flestir samtķma menn.

Einar gegndi mörgum öšrum störfum sem vert er aš minnast, var sjómašur og śtgeršarmašur, stundaši sjóinn ķ 17 įr lengst af meš Óskari bróšir sķnum į Gęfunni VE en žeir bręšur įttu bįtinn saman. Ég man vel eftir Einari sem starfsmanni hjį höfninni, žar sem hann vann bęši viš hafnargeršina og į grafskipinu Vestmannaey sem žvķ mišur hefur nś veriš brytjaš nišur brotajįrn, en žaš er önnur saga.Hann var skipaskošunarmašur Siglingastofnuarr rķkisins ķ 17 įr žar sem hann skošaši m.a. vélbśnaš og gśmmķbjörgunarbįta Vestmannaeyjaflotans. Žar gerši hann góša hluti sem bęttu örugglega öryggi sjómanna, kem aš žvķ sķšar ķ žessum minningum um hann.Einar skrifaši į sķnum tķma blašagreinar um öryggismįl, mešferš gśmmķbįta og fl. tengt öryggismįlum sjómanna. Ég held aš vinna hans viš žessi störf og hin tķšu sjóslys sem žį voru allt of algeng hafi kveikt hjį honum įhuga į öryggismįlum sjómanna.

Vinna viš sjómannadaginn.

Minnisvaršinn Į Sjómannadaginn er įvalt haldin minningarathöfn og borin blómsveigur aš minnismerkinu viš Landakirkju, um žį sem hafa farist ķ sjóslysum, hrapaš eša farist ķ flugslysum. Um žessa athöfn sį Einar J. Gķslason frį įrinu 1957 til 1993 eša ķ 37 įr og gerši žaš óašfinnanlega. Ég er viss um aš ķ hugum sjómanna og žeirra sem voru višstaddir žessar minningarathafnir var žetta eftirminnilegasta stund sjómannadagsins ķ Vestmannaeyjum. Til fróšleiks mį geta žess aš gosįriš 1973 lét Sjómannadagsrįš hreinsa ösku frį minnisvaršanum og Einar fengin til žess aš fara śt ķ Eyjar meš einkaflugvél til aš flytja minningarathöfn viš minnisvaršan svo žessi žįttur sjómannadagsins félli ekki nišur, žó hįtķšarhöldin hafi aš öšru leiti veriš haldin ķ Reykjavķk. Žetta er mér minnistaętt žó ég hafi ekki fariš sjįlfur til Eyja ķ žessa ferš.

Einar sį einnig um veršlaunaafhendingu fyrir afrek sjómannadagsins og aš heišra aldrašra Óskar Gķslason Heišrašursjómann į Stakkageršistśninu. Žį er eftirminnilegt žegar hann heišraši įhafnir aflakónga og fiskikónga ķ Samkomuhśsinu į kvöldskemmtun sjómannadagsins. Hann var žvķ til margra įra ómissandi ķ žessum störfum sjómannadagsins, og Sjómannadagsrįš Vestmannaeyja kunni vel aš meta žennan žįtt hans ķ sjómannadagsdagskrįnni.

Eins og ég nefndi hér įšur var Einar mikill įhugamašur um öryggismįl sjómanna, og gaman aš rifja žaš upp aš hann stofnaši fyrsta verkastęšiš sem skošaši gśmmķbjörgunarbįta ķ Vestmannaeyjum.

Upphaf į gśmmķbįtaskošun Žaš var ķ vetrarbyrjun 1954 aš Runólfur Jóhannesson skipaeftirlitsmašur hafši samband viš Einar J. Gķslason og tjįši honum aš nś ętti aš fara aš hefja eftirlit meš gśmmķbjörgunarbįtum į vegum Skipaeftirlits rķkisins. Hafši Hjįlmar R. Bįršarson žį skipaskošunarstjóri bešiš Runólf aš śtvega mann til žessara starfa ķ Vestmannaeyjum. Įtti sį aš fara į nįmskeiš ķ Reykjavķk og lęra verkiš, setja upp verkstęši ķ Eyjum og vinna sķšan eftir reglugerš žar um.

Veriš var aš lögleiša gśmmķbjörgunarbįta į žessum tķma, žvķ fylgdi aš eftirlit žurfti aš hafa meš žvķ aš menn śtvegušu sér žessi björgunartęki og žau vęru ķ lagi žegar į žurfti aš halda. Eftir nokkra umhugsun įkvaš Einar aš taka bošinu og gerast eftirlitsmašur. Nįmskeišiš var haldiš ķ Reykjavķk ķ byrjun įrs 1955 og stóš yfir ķ hįlfan mįnuš, kenniari var Ólafur Baršdal seglasaumari og skošunarmašur.

297px-Einar_GķslasonEinar setti į stofn verkastęši ķ hśsnęši sem Žorsteinn Siguršsson į Blįtindi śtvegaši honum ķ Fiskišjunni. Sķšan flutti hann ķ Pįlsborg sem hann leigši af Helga Benediktssyni žar var hann ķ 5 įr en žį flutti hann ķ stęrra og hentugra hśsnęši aš Hrauni. Meš Einari vann viš žessar gśmmķbįtaskošanir Óskar Gķslason bróšir hans og Kjartan Ólafson Hrauni.

Į žessum tķma voru gśmmķbįtar, geymsla og geymslustašir žeirra aš žróast og tók Einar virkan žįtt ķ žvķ enda įhugamašur um öryggismįl sjómanna. Ekki var alltaf einhugur um žęr breytingar sem įttu aš vera til batnašar. Ķ ęviminningum sķnum EINAR Ķ BETEL segir Einar frį einu įgreiningsatriši hvaš varšar fangalķnu gśmmķbjörgunarbįta en žar stendur m.a:

"Lķnan sem opnar fyrir loftstreymiš er jafnframt fangalķna gśmmķbjörgunarbįtsins. Mikiš lį viš aš žessar lķnur héldu. Sorglegt var til žess aš vita aš žęr įttu til meš aš slitna žegar verst stóš į og sjómenn ķ hafsnauš uršu aš sjį į eftir björgunartękinu śt ķ buskann. Fyrir beišni skipstjóra og śtgeršarmanna breytti ég um lķnu og setti mun sterkari lķnu. Byggši ég žetta į reynslu manna sem bjargast höfšu ķ gśmmķbįt , svo sem Žorleifi Gušjónssyni og skipshafnar hans į Glaš VE. Žetta braut ķ bįga viš reglugerš. Kom nś Runólfur til mķn sem yfirmašur minn, settur undir margar reglur. Baš hann mig blessašann aš hętta žessu žvķ störf mķn hjį skipaeftirlitinu vęru ķ veši. Mjög var ég fśsari aš lįta af žeim heldur en aš grenna lķflķnurnar. Žaš var mér og mįlstašnum til bjargar, aš framleišendur fóru sjįlfir aš setja sverari lķnur ķ bįtana, voru žęr śr ofnu nęloni og sterkari en įšur voru notašar“. Tilvitnun lķkur.

Žess skal getiš aš samkvęmt reglum į žessum tķma įtti lķnan aš hafa styrkleika upp į 180 kg en var seinna eftir miklar umręšur og blašaskrif styrkt ķ 360 kg eša tvöfallt meiri styrk. Ķ dag er styrkur žessarar lķnu į 12 manna gśmmķbjörgunarbįt um 1000 kg žannig aš žarna var rétt aš mįlum stašiš hjį Einari eins og svo oft įšur.

Žaš tekur į menn.

Sigurjón og Einar ķ BetelŽaš tekur meira į menn sem hafa sterka įbyrgšartilfinningu en kannski menn halda aš berjast fyrir bęttu öryggi sjómanna og vera įbyrgur fyrir skošunum gśmmķbjörgunarbįta og einnig skošun skipa og bśnaši žeirra. Žessu starfi fylgir aš vera vandvirkur og samviskusamur žvķ lķf sjómanna veltur į aš skip og bśnašur sé ķ lagi žegar į reynir. Einar kemur inn į žetta ķ sķnum ęviminningum en žar segir oršrétt: "Gśmmķbįtaeftirlitinu fylgdi alltaf andlegt įlag og sįlarleg byrgši. Af žeim sökum gįfust margir kollegar mķnir śti um landiš upp viš žetta starf“. Ég held aš žetta sé hįrrétt hjį Einari, og žetta į aušvitaš lķka viš um skošanir į skipi og öllum bśnaši žess. Ef skip ferst sem skipskošunarmašur hefur skošaš og manntjón veršur, žį er gott og naušsynlegt aš hafa žaš į hreinu aš viškomandi skošunarmašur hafi skošaš skipiš eftir bestu getu og reglum og hafi žannig góša samvisku.

Vestmannaeyingar hafa lengi veriš ķ forustu hvaš varšar öryggismįl sjómanna og hafa žurft aš hafa mikiš fyrir žvķ aš koma sķnum sjónarmišum og öryggisbśnaši į framfęri, mį žar nefna gśmmķbjörgunarbįtana. Veršugt er aš halda minningu žessara manna į lofti sem unnu hér įšur fyr gott brautryšendastarf aš öryggismįlum sjómanna, Einar J. Gķslason var einn af žeim.

Einar lést 14. maķ 1998. Blessuš sé minning hans Heimildir: Sjómannadagsblaš Vestmannaeyja Minningargrein Frišrik Įsmundsson, Einar ķ Betel ęviminningar.

Sigmar Žór Sveinbjörnsson


Mynd frį 1964

Jórunn, Žóra og BjörgHring um Heimaey 2


Miningar IV.

Rukkun fyrir tķmavinnu.

óskar ljóšÉg į margar góšar minningar um višskipti mķn viš Óskar Matt skipstjóra og fręnda minn. Hann gat veriš skemmtilegur og stundum strķšin og vildi lķka hafa vit fyrir okkur peyjunum eins og kemur hér fram ķ žessum minningarbrotum.

Žaš tķškašist ekki fyrstu įrin sem ég var vélstjóri į Leó aš rukka fyrir tķmavinnu sem unnin var į milli śthalda, žetta var ekki bara hjį Leó śtgeršinni heldur hjį flestum minni śtgeršum ķ Eyjum.

Žessu var öšruvķsi hįttaš hjį stęrri śtgeršum sem voru meš marga bįta eins og Fiskišjan, Hrašfrystistöšin og fl. žar voru allir tķmar sem unnir voru milli śthalda borgašir. Viš vorum žvķ hvattir frį stéttarfélögum ķ Eyjum aš vera ekki aš gefa śtgeršinni žessa vinnu og įkvįšum aš skrifa tķmana okkar sem viš unnum viš vélavišhald og mįlningarstörf sem unnin voru viš bįtinn milli śthalda.

Óskar Matt var nś einn af žeim śtgeršarmönnum sem alltaf borgušu samkvęmt samningum žannig aš hann tók ekki illa ķ žaš aš borga fyrir žessa vinnu. Ég byrjaši žvķ aš skrifa tķmana mķna ķ litla vasabók, skrifaši alla tķma sem ég vann, lķka žegar ég žurfti aš fara um helgi og nętur til aš huga aš olķu ofni ķ lestinni. Žannig var aš eftir vertķšina var bįturinn stundum mįlašur aš utan og lestin žurkuš og mįluš, til aš žurrka lestina var notašur svokallašur strompofn sem hitaši mjög vel, en žurfti aš passa vel uppį vegna eldhęttu.

Óskar Matthķasson AndresŽegar kom aš žvķ aš rukka fyrir vinnuna, skrifaši ég bara 8 tķma į dag en sleppti nęturvinnutķmunum. Ég man aš reikningurinn var kringum 12000 kr sem ég ętlaši aš nota til aš fara til Reykjavķkur ķ nokkra daga meš vinum mķnum Sigurjóni A. Tómassyni og Žorvarši Žóršarsyni, žaš įtti vel aš duga ķ žį ferš.

Ég fór nś meš reikninginn heim til Óskars og var meš litlu tķmavasabókina ķ rassvasanum, datt ķ hug aš Óskar fęri aš strķša mér og rengja mig meš tķmana svona ķ fyrsta skipti sem ég rukkaši fyrir žį. Žegar ég kem į Illugagötu 2 situr Óskar inn į skrifstofu sem var inn af eldhśsinu en žóra kona Óskars ķ eldhśsinu eins og oftast žegar mašur rak žar inn nefiš. Ég gekk beint inn til Óskars og lęt hann hafa reikninginn og ętlast til aš hann skrifi strax įvķsun upp į 12000 krónur. Ég sat ķ eldhśsinu meš kaffibolla sem žóra hafši komiš meš og fylgdist meš Óskari inni į skrifstofu vera aš skrifa eitthvaš og virša fyrir sér reikninginn.

Allt ķ einu kallar hann į mig og segir, žś hefur ekki unniš alla žessa tķma Sigmar Žór žś žarft ekki eš segja mér žaš, og meš žaš sama sé ég aš hann rķfur reikninginn ķ marga parta og hendir honum ķ ruslakörfuna. Eftir smįstund baš hann mig aš koma og skrifa upp į nżjan reikning sem hann taldi réttann. Ég sagši geta sżnt honum aš ég hefši unniš alla žessa tķma og miklu fleiri og tók nś upp litlu vasabókina meš tķmunum, spurši hvort hann vildi sjį hana ? . Hann sżndi žvķ engan įhuga en baš mig aš koma og kvitta į nżja reikninginn.Óskar matt meš lśšu

Nś var fariš aš fjśka ķ mig og ég sem var nś ekki vanur aš rķfast viš Óskar fręnda minn, sagši viš hann aš ef hann borgaši mér ekki žaš sem ég setti upp žį mętti hann bara eiga žessa tķma, ég ętlaši ekki aš skrifa upp į annan og lęgri reikning. Žóra var nś farin aš blanda sér ķ mįliš og bišja Óskar aš vera ekki meš žessa žvermóšsku.

Eftir smį žras kemur Óskar fram meš nżja reikninginn en enga įvķsun og bišur mig aš skrifa undir hann. Ég neitaši įn žess aš lķta į reikninginn. Neitaršu aš skrifa undir žetta segir hann og żtir reikningnum alveg aš mér žannig aš hann blasir viš. Nś tek ég eftir žvķ aš hann er ekki bśinn aš lękka reikninginn heldur er hann bśinn aš hękka hann um meira en helming, hann er nś yfir 24000 ķ staš 12000. Ég var nįttśrulega fljótur aš skrifa undir žennan nżja reikning og žakka fyrir žvķ žetta voru miklir peningar į žessum tķma.

óskar og žóraNś spurši ég fręnda um įvķsunina, sagši aš mig vantaši peningana žvķ ég vęri aš fara til Reykjavķkur daginn eftir og vęri bśin aš panta flug og verš ķ bęnum ķ nokkra daga. Žį svaraši Óskar glottandi aš ég fengi enga peninga, hann ętlaši aš gera upp alla skattaskuldina mķna, en į žessum tķma var skattur alltaf greiddur eftir į. Žetta var aušvitaš góšur kostur fyrir mig žó ég vęru ekki sįttur viš aš fį ekki peningana ķ hendurnar. Óskar sagši nóg aš gera fyrir okkur peyjana, ég hefši ekkert aš gera meš aš slępast til Reykjavķkur. Ég sagši aš viš vęrum bśnir aš gera allt sem žurfti aš gera ķ vélinni og ég ętlaši taka mér frķ og fara ķ bęinn. Hann stóš fastur į sķnu eins og vanalega, ég fékk ekki peningana en hann borgaši upp alla skattaskuldina mķna sem var aušvitaš mjög gott. Žaš var ekkert annaš aš gera en aš sętta sig viš žessi mįlalok, žaš var mašur bśin aš lęra aš žaš gekk ekki aš žrasa viš Óskar fręnda minn ef hann var bśinn aš taka einhverja įkvöršun. Ég sleppti žó ekki Reykjavķkurferšinni en žurfti aš fį smįlan til aš komast ķ afslöppun til Reykjavķkur ķ nokkra daga.

Sigmar Žór Sveinbjörnsson


Minningar frį vetarvertiš III.

Skemmtilegir skipsfélagar

Sveinn Ķngi PéturssonSveinn Ingi Pétursson fręndi minn var į Leó meš okkur aš mig minnir 2 vertķšir hann var skemmtilegur skipsfélagi og mikill grķnisti. Ég man aš hann sagši oft viš okkur skipsfélaga žegar viš vorum bęši žreyttir og pirrašir viš netadrįttinn: "Ég mį vera mikiš svangur drengir mķnir ef ég lęt hafa mig ķ aš vera ašra netavertiš į žessum netabįtum, žetta veršur mķn sķšasta vertiš į žessum žręlagalešum og svo glotti hann sķnu sérstaka strķšnibrosi".

Ég man vel eftir žvķ aš į lokadaginn žegar viš vorum aš ljśka viš aš draga sķšustu trossuna upp śr sjó og endanetiš kom inn fyrir netaspiliš, žį nįši hann ķ hnķf og skar endann af hringjateininum. En į endateininum eru tveir flothringir. Eftir aš hann hafši skoriš žetta af lyfti hann žvķ upp fyrir höfuš sér og sagši hįtt og snjallt: Žetta ętla ég aš eiga til minningar um sķšustu netavertķšina mķna og svo skellihló hann. Žaš er ekki aš oršlengja žaš, Sveinn Ingi var nįttśrulega kominn į net į nęstu vertķš eins og viš allir skipsfélagar hans.

Vildi ekki minnka bįtinn.

Eins og įšur hefur komiš fram var ég vélstjóri į Leó og eftir vertķš žurfti aš sinna żmsu hvaš varšar višhald ķ vélarrśminu eftir vertiš. Žetta tók nokkra daga og samtķmis var bįturinn mįlašur utan.

Reynir VE 15 1963Eitt sinn var Gušmundur mįlari į Lyngbergi og sonur hans Mįr fengnir til aš mįla bįtinn aš utan, lunningar, möstur og stżrishśs. Į žessum tķma vorum viš Sigurjón Óskarsson aš vinna ķ vélarrśminu viš višhald og fl. Eitt sinn žegar ég kem upp śr vélarrśminu til aš fį mér frķskt loft kemur Gušmundur til mķn og spyr mig hvort ekki megi hafa sama lit į innanveršri lunningunni allan hringinn. Hśn var hvķt mišskips en grį undir hvalbak og aftur undir hekkboganum. Ég saši honum aš žetta yrši hann aš ręša viš Óskar Matt śtgeršarmanninn hann réši žessu. Óskar var žį aš koma nišur bryggjuna.

Ég sį aš Gušmundur fór upp į bryggju til aš ręša žetta viš Óskar. Žegar hann kom til baka spurši ég hann hvaš Óskar hefši sagt viš žvķ aš hafa sama lit į lunnigunni allan hringinn. Óskar vildi alls ekki breyta žessu, sagši aš žaš myndi minnka bįtinn aš hafa sama lit į žessu. Aušvitaš fer ég bara eftir žvķ, ekki vil ég fara aš minnka bįtinn fyrir kall greyinu sagši Gušmundur og glotti. Lunningin var žvķ mįluš ķ tveimur litum.

Viš rįšum ekki alltaf för.

Eitt atvik frį žessum tķma sem ég var į Leó er mér ķ fersku minni. Žannig var aš viš Sigurjón höfšum pantaš olķu į bįtinn sem śtgeršin keypti frį BP og Ólafur Įrnason oft kendur viš hśsiš Odda afgreiddi okkur meš. Viš vorum bśnir aš landa og ganga frį en įttum eftir aš taka olķu. Žaš var oft mikiš aš gera hjį Óla ķ olķunni eins og viš köllušum hann vélstjórarnir žannig aš viš žurftum stundum aš bķša eftir honum en hann afgreiddi skipin eftir röš. Žaš kom ķ minn hlut ķ žetta sinn aš bķša eftir olķunni og žurfti ég aš bķša óvenju lengi, žannig aš ég var oršinn nokkuš óžolinmóšur. Flestallir bįtar voru bśnir aš landa og ekki margir menn į bryggjunni.

myndir026[1] Loks kom Óli meš olķuna viš fylltum olķugeyma, ég kvittaši į olķunótuna og žar meš var Óli farinn. Nś gekk ég frį nišri ķ vél og lęsti stżrishśsi og gat nś loks komiš mér heim į leiš. Viš lįgum viš noršur kantinn inni ķ Frišarhöfn . Į leišinni heim labbaši ég mešfram vestur bryggjukantinum og žegar ég er komin svona mišja vegu viš kantinn sé ég aš litill peyi kemur hjólandi nišur bryggjuna og tek eftir aš hann er fastur ķ kešjunni į hjólinu. Hann beygir hjólinu aš bryggjukantinum og ętlar aš setja fótinn į kantinn og stoppa žar, en rennur af bryggjukantinum og aš bįt sem lįg viš bryggjuna, hann var heppin aš žaš var hįflóš žvķ stżriš į hjólinu krękist ķ lunninguna į bįtnum viš bryggjuna. Ég hljóp til drengsins og nįši aš krękja stżrinu af lunningunni og kippa peyanum sem var fastur ķ kešjunni inn į bryggjuna. Žarna kom ég į hįrréttum tķma žvķ bįturinn var aš fara frį bryggjunni žvķ sog var ķ höfninni. Hefši ég ekki komiš žarna hefši drengurinn örugglega fariš ķ sjóinn milli skips og bryggju fastur ķ hjólinu. Žarna hefši getaš fariš illa ef ég hefši ekki veriš žarna į réttu augnabliki. Ég hjįlpaši svo peyanum aš losna śr kešjunni og hann hjólaši heim į leiš. Žaš sem fór ķ gegnum huga minn var aš seinkunin į olķunni varš til žess aš bjarga lķfi žessa drengs, ég er ekki ķ vafa um žaš aš žetta var ekki tilviljun, aš ég kom žarna į réttu augnabliki.


Minningar frį Lišnum vetrarvertķšum II.

Sumardagurinn fyrsti.

 Jón ,Gaui og Addi steina nišurSį skemmtilegi og góši sišur var višhafšur ķ Vestmannaeyjum į vetrarvertķšinni aš eiginkonur sjómanna komu meš tertur og fleira bakkelsi um borš ķ bįtana į sumardaginn fyrsta og fengu aflahlut eiginmanna ķ stašinn. Žetta geršu eiginkonur skipverja į Leó aš mig minnir allar vertķšir sem ég var į bįtnum. Žetta var stórveisla og žó Siggi kokkur hafi veriš meš bestu kokkum ķ flotanum, žį var žessi kökuveisla kęrkomin tilbreyting og lķka ein vķsbending um aš lokin vęru į nęsta leiti. Į sumardaginn fyrsta var lika ķslenska fįnanum flaggaš į öllum Eyjaflotanum.

Rętt um vertķšina.

Į lokum var oft rętt um žaš sem geršist į vertķšinni bęši skemmtilegt og stundum leišinleg atvik. Aušvitaš var žetta ekki alltaf dans į rósum į blessušum netabįtunum og menn kannski ekki alltaf sįttir. Viš peyjarnir į Leó vorum aušvitaš ekki alltaf sįttir žegar viš töpušum af góšum dansleik, vegna žess aš endilega žurfti aš fęra netatrossurnar į laugardegi. Žetta var gert aš okkar mati einungis til žess aš viš misstum af dansleik. En viš žoršum aldrei aš kvarta žaš var ekki inn ķ myndinni į Leó, enda vissum viš aš žaš var tilgangslaust, skipstjórinn ręšur puntur.

Til dęmis tķškašist žaš ekki aš hafa matartķma žegar trossa beiš eftir aš vera dregin, nei žį fengu menn ašeins aš skreppa nišur ķ nokkrar mķnśtur til aš gleypa ķ sig matinn og svo strax upp į dekk, žar sem menn skiptust į aš vera į rśllu, spili, ķ śrgreišslu eša ķ nišurlagningu kślu og steinateina, žaš var reyndar kallaš aš vera į letigaršinum.

įsjó068 copyEn žaš gat veriš erfitt aš hafa viš aš greiša og leggja nišur kśluteininn žegar glerkślurnar voru alsrįšandi, žvķ djobbi fylgdi lķka annaš oršatiltęki sem mikiš var notaš svona ķ gamni og alvöru: Hann er alveg melur ķ kślunum var sagt um žį sem voru klįrir ķ žvķ aš greiša og leggja nišur kśluteininn.

žaš gat veriš pirrandi žegar Siggi kokkur var meš dżrindis steik meš öllu tilheyrandi į boršum og mašur fékk ašeins 5 mķnśtur til aš slafra ķ sig matnum. Ég kenni žessum tķma um žaš aš ég er alltof fljótur aš borša, er oft bśinn žegar fólkiš ķ kringum mig er aš ljśka viš aš laga sér į diskinn.

Žaš er ekki śr vegi aš lżsa ašeins lķfinu um borš ķ netabįtum į žessum įrum og byrja aš segja hér eina litla sögu sem kannski lżsir tķšarandanum į žessum įrum.

Eftirminnilegur róšur.

Žaš var į vetrarvertķšinni aš mig minnir 1966, žaš var bśiš aš vera gott fiskirķ ķ netin og mikiš aš gera hjį sjómönnum og verkafólki ķ Vestmannaeyjum. Fiskurinn var nįlęgt Eyjum rétt austan viš Ellišaey, žannig aš viš komum inn til löndunar į kristilegum tķma.

Meš okkur var fęreyingur hörkuduglegur nįungi eins og allir fęreyingar sem ég hef kynnst og veriš meš til sjós. Mér er minnistętt aš hann tók mikiš ķ vörina og hafši alltaf krukku af neftóbaki ķ netaspilkoppnum Eitt kvöldiš žegar bśiš var aš landa kom fęreyingurinn til Óskars Matt skipstjóra og spurši hvort hann gęti fengiš frķ ķ löndun daginn eftir. Óskar var nś ekki vanur aš gefa mönnum frķ nema brżna naušsyn bęri til. Hann spurši žvķ fęreyinginn hvaš hann ętlaši aš gera viš frķ svona um hįvertķš. Fęreyingurinn hikaši smįstund en sagši svo dįlķtiš vandręšalegur aš hann ętlaši aš gifta sig. Óskar hafši aušsjįanlega gaman af žessu svari og sagši skyldi gefa honum frķ žegar žeir kęmu ķ land nęsta dag, lofaši meira aš segja aš reyna vera snemma ķ landi sem var frekar óalgengt į Leó žvķ góša skipi.

Leó fiskur 2Um morguninn var fariš snemma į sjó og byrjaš aš draga netin sem voru rétt ausan viš Eyjar, en nś kom babb ķ bįtinn, netin voru bókstaflega full af fiski svo viš fylltum lestina og vorum einnig meš fisk į dekki, žetta var meš stęšstu róšrum žessa vertiš, mig minnir aš viš höfum fengiš yfir 45 tonn af žorski žennan dag. Viš komum til hafnar rétt eftir kvöldmat og byrjušum aš landa fiskinum. Fęreyingurinn spurši okkur strįkana hvort hann ętti ekki bara aš hętta viš frķiš fyrst viš hefšum fiskaš svona mikiš? Viš vorum allir skipsfélagarnir sammįla um aš hann ętti aš halda sķnu striki, žannig aš hann fór heim til sinnar tilvonandi eiginkonu. Viš byrjušum aftur į móti aš landa fiskinum en žaš tekur töluveršan tķma aš landa svo miklum afla og žrķfa og stilla aftur upp ķ lest.

Eftir aš hafa veriš ķ löndun ķ nokkurn tķma, birtist fęreyingurinn nišur į bryggju kominn ķ sjógallann. Viš uršum steinhissa į aš sjį hann og spuršum hvort hann hafi hętt viš giftinguna. Nei gamli žetta er bśiš ég er giftur sagši hann meš įnęgjusvip. Žar meš fór hann ķ sjóstakkinn ofan ķ lest og landaši meš okkur žeim afla sem eftir var ķ lestinni, žreif meš okkur og gerši klįrt fyrir nęsta róšur. Žessi saga segir okkur hvernig tķšarandinn var į žessum įrum, žaš var ekki veriš aš įkveša giftingu meš fleiri įra fyrirvara og jafnlöngum undirbśningi, ekki man ég betur en aš žetta hjónaband hafi blessast vel. Fleira kemur upp ķ hugann žegar mašur hugsar um žessa tķma.Sjį minningar III.


Žurfum viš alltaf aš lįta žagga nišur umręšu um sjóslys ?.

eiginh142Žurfum viš alltaf aš lįta žagga nišur umręšu um sjóslys ?.

Er ekki naušsynlegt aš fį umręšu um sjóslys eins og önnur slys, sś umręša žarf aušvitaš aš vera mįlefnaleg, ekki vera meš sleggjudóma sem sęra hlutašeigandi, menn sem įhuga hafa į fękkun sjóslysa eiga aš fį aš tjį sig og segja sitt įlit.

Žeir sem sitja ķ Rannsóknarnefnd samgönguslysa eru kannski ekki inni ķ öllum mįlum, sjómenn geta komiš meš góšar įbendingar til nefndarinnar žeir žekkja skip og ašstęšur. Nefndin er heldur ekki afkastamikil , žaš tekur langan tķma aš rannsaka hvert sjóslys. Engar upplżsingar eru gefnar af nefndinni fyrr en mörgum mįnušum jafnvel meir en įr eftir slys, en žį eru flestir hęttir aš hugsa um žaš og afleišingar žess.

Žaš er lķka furšulegt og óįsęttanlegt aš ekki skuli haldin sjópróf ķ alvarlegum sjóslysum žar sem menn farast, er ekki naušsynlegt aš fį svar viš žvķ hvers vegna rannsóknarnefnd samgönguslysa fer ekki fram į sjópróf ?.

Menn ęttu aš hafa žaš ķ huga aš ķ langflestum tilfellum hafa nżjungar ķ öryggismįlum sjómanna og öryggi sjómanna veriš bętt aš tilhlutan įhugamanna, śtgeršarmanna og sjómannana sjįlfra, oft eftir miklar og haršar umręšur ķ fjölmišlum.

Žaš er mķn reynsla aš žeir sem lenda ķ slysum séu ekki į móti žvķ aš rętt sé um žau, ef žaš er gert mįlefnalega og įn žess aš vera meš sleggjudóma.

Bętt öryggi sjómanna hefur ekki hingaš til komiš af sjįlfu sér, og žaš gerist ekki meš žvķ aš žagga nišur umręšu um žessi mįl. Reynslan hefur kennt okkur aš žaš žarf umręšur ķ fjölmišlum um žessi sjóslys, og sjómenn og įhugamenn um öryggismįl sjómanna hafa sjįlfir žurft aš berjast fyrir bęttu öryggi sķnu, žaš gera ekki ašrir fyrir žį.

Žaš er ótrśleg barįtta sem žarf ķ hvert skipti sem į aš fį einhverjar śrbętur ķ öryggismįlum sjómanna, žaš žekkja sjómenn og žeir sem unniš hafa aš žessum mįlum, ég held aš ég žurfi ekki aš nefna žau mörgu dęmi.

Jón Hįkon BA er kominn į žurt vegna žess aš žaš var mikill žrżstingur į rannsóknarnefnd samgönguslysa aš nį skipinu upp, sś įrangursrķka umręša fór fram ķ blöšum, sjónvarpi, śtvarpi, į netinu og Lilja Rafney Magnśsdóttir alžingiskona tók mįliš įkvešiš upp į Alžingi. Įn žessarar umręšu vęri skipiš en į hafsbotni, žaš vitum viš.

Įgętu sjómenn og žiš sem įhuga hafiš į öryggismįlum sjómanna, ef žiš hafiš eitthvaš gott til mįlanna aš leggja sem žiš teljiš geta bętt öryggi okkar sjómanna, žį eigi žiš aš tjį ykkur um žaš, viš eigum ekki aš lįta žagga nišur ķ okkur, alla vega ętla ég ekki aš gera žaš. En viš skulum vera mįlefnaleg annaš skilar ekki įrangri.


Frįbęrt aš nį Jóni Hįkoni upp

Frįbęrt aš bśiš er aš nį Jóni Hįkoni upp af hafsbotni. Enn og aftur sannar varskipiš Žór hvaš naušsynlegt er aš eiga žetta öfluga björgunarskip meš reyndum og samtaka mannskap um borš.

Til hamingju Landhelgisgęslumenn meš žessa björgun į skipinu. Nś er hęgt aš byrja alvörurannsókn į žessu alvarlega sjóslysi.Žetta gefur fordęmisgildi, og mun gera rannsóknarnefnd samgönguslysa aušveldara aš ransaka žetta alvarlega sjóslys og önnur sem verša ķ framtķšinni, žó viš vonum aš til žess žurfi ekki aš koma.

Žaš mį lķka žakka žeim sem žrżstu į um aš skipiš yrši tekiš upp.


mbl.is Jón Hįkon BA aftur upp į yfirboršiš
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Lokin og minningar um vetravertķšir.

Lokin eša slśttiš eins og žaš var stundum kallaš į vetrarvertķš ķ Eyjum var skemmtilegur tķmi ķ minningunni, haldin ķ kringum 11. til 15. maķ ķ vertķšarlok, fljótlega eftir aš bśiš var aš taka upp žorskanetin.

Mynd 3Žegar hampnetin og hampteinarnir voru alsrįšandi var ķ vertķšarlok fariš meš netin og žau breidd śt inn ķ Herjólfsdal, sušur ķ Kinn einnig man ég eftir aš žau voru breidd śt į Stakkageršistśniš. Žannig voru netateinar og net žurkuš įšur en žau fóru ķ geymslu ķ Leó kró. Žar voru žau bętt į haustin ef ekki var skoriš af teinum rišillinn. žegar lokiš var viš aš koma veišarfęrum ķ land og bśiš aš skrubba og žvo bįtinn hįtt og lįgt, var komiš aš žvķ aš halda lokin hįtķšleg. Žegar nęlon teinar og net komu til sögunar žurfti ekki aš žurrka teina eša netrišil, žau efni fśnušu ekki eša skemmdust žó žau fęru blaut ķ geymslu. Žaš er gaman aš rifja žetta upp hér.

Viš vorum ekki gamlir fręndurnir Matthķas, Sigurjón og Kristjan Valur Óskarsynir žegar viš fengum aš taka žįtt ķ lokunum meš įhöfninni į gamla Leó VE 294 žį heima hjį Óskri Matt og Žóru ķ Eyvindarholti viš Brekastķg 7 b. og seinna į Leó Ve 400 en žį bjuggu žau hjón į Illugagötu 2. Viš vorum taldir gjaldgengir vinnumenn žar sem viš vorum meš ķ aš stokka upp lķnuna eftir lķnu vertķš, hnķta į tauma, skera af netum, hanka grjót og fl. sem til féll ašeins 8 til 11 įra gamlir. Žaš sem er žó minnistašast viš lokin frį žessum įrum hvaš varšar okkur peyjana var aš viš fengum nįttśrulega aš taka žįtt ķ veisluhöldum sem samanstóšu af rjómatertum og kremtertum af öllum geršum įsamt smurbrauši og öšru góšgęti.

Mynd 2Žaš sem stóš žó uppśr var aš viš fengum aš drekka eins mikiš af öli oftast Spur eša Coka Cola eins og viš vildum og gįtum ķ okkur lįtiš, žetta notfęršum viš okkur óspart enda eina skiptiš į įrinu sem žetta var ķ boši. Viš fengum lķka aš vaka lengur, svona svipaš og į gamlįrskvöld. Annars var öliš keypt ķ kassavķs til aš blanda sterkari drykki sem kallarnir drukku og sumir hverjir kannski meira en ašrir eins og gengur, žeir geršust žį kįtir og sungu, hlógu og tölušu mikiš aš okkur fannst. Į žessum tķma var ekki įfengisverslun ķ Eyjum žannig aš panta varš allt vķn śr Reykjavķk. Žetta eru ķ minningunni yndislegir tķmar hjį okkur fręndunum sem aldrei gleymast. žetta eru mķnar fyrstu ęsku minningarnar frį lokunum hjį Leó śtgeršinni. Žį bjuggum viš peyjarnir allir viš Brekstiginn.

Mynd 4. Leó VE 400 Įrin lišu og viš fórum nś sjįlfir į sjóinn og eftirfarandi minningarbrot eru aš mestu frį žvķ ég var II. velstjóri į Leó VE 400 en žar var ég meš Óskari Matthķassyni heitnum fręnda mķnum ķ 5 įr. Sigurjón Óskarsson sķšar skipstjóri og śtgeršarmašur var žį I. velstjóri og sķšar Matthķas Sveinsson, Siguršur Ögmundsson stżrimašur, Gķsli Sigmarson var einnig stżrimašur, Sigurgeir Jóhannsson kokkur, hįsetar į žessum įrum sem ég man eftir voru: Kristjįn V. Óskarsson sķšar skipstjóri og śtgeršarmašur į Emmu VE, Andrés Žórarinsson, Sveinn Ingi Pétursson, Gušbrandur Valtżrsson, Sigžór Pįlson og tveir fęreyingar voru lķka meš okkur. og śr sveitinni komu Jón Gušmundsson frį Vossabę, Elvar Andrésson frį Vatnsdal ķ Fljótshlķš, Siguršur Sigurjónsson og Gušjón Axelsson sišar lögreglužjónn į Selfossi, Netavertiš var yfirleitt erfitt tķmabil į sjónum ķ žaš minnsta var hśn žaš į Leó VE og örugglega fleiri netabįtum ķ Eyjum.

Mynd 5. įhöfn Žaš var žvķ kęrkomiš žegar fór aš vora og brśn slikja var farin aš koma į efsta hluta fęranna og nešri part af netabaujunum, žaš var glöggt merki um aš lokin nįlgušust. Žaš voru margir sveitamenn į Leó og žeir uršu sumir hverjir órólegir žegar tók aš vora, vildu aušvitaš komast sem fyrst ķ saušburšinn, žaš var mikil vinna og žeirra vorvertķš. Mér er minnisstętt hvaš žessir sveitamenn voru sérstaklega duglegir, Jón Gušmundsson frį Vorsabę er einn duglegasti og kraftmesti mašur sem ég hef unniš meš um ęvina. Óskar Matthķasson skipstjóri og śtgeršarmašur į Leó og Žórunni Sveinsdóttir VE 401 og kona hans Žóra Sigurjónsdóttir héldu alltaf veglega upp į lokin meš mannskapnum į žessum bįtum og į žessum tķma voru konum žeirra einnig bošiš meš ķ lokaglešskapinn sem ekki var hér įšur fyrr. Žetta var alltaf mikil og skemmtileg veisla žar sem vel var veitt bęši ķ mat og drykk og alltaf haldiš heima hjį Óskari og Žóru aš Illugagötu 2 mešan ég var į Leó. Ķ įhöfn Leó voru menn sem var margt til lista lagt eins og Elvar Andrésson sem spilaši eins og engill į harmónikku. Hann fékk óspart aš njóta sķn į lokunum eša slśttum og einnig į vertķšinni ef landlega var. Žaš eru ófį skipti sem viš sįtum ķ stóra vesturherberginu ķ kjallaranum į Illugagötu 2 og hlustušum į hann spila į harmónikkuna.

Mynd 6Lokin voru skemmtileg samgleši žar sem menn drukku saman kaffi eša sśkkulaši og boršušu rjómatertur, kremtertur, brauštertur og randalķnur , seinni įrin var fariš aš panta veislumat frį veislužjónustum. Eftir kökuįtiš var bošiš upp į AGIO stórvindla žessa ķ trékössunum,žį var veitt vķn eins og hver vildi og hressti žaš vel upp į žetta skemmtilega lokahóf. Ķ framhaldinu fór Elvar aš spila į harmónikkuna, og kallarnir aš syngja og sumir fengu fišring ķ tęrnar og fóru aš dansa, ekki endilega viš konurnar žvķ stundum tóku skipsfélagarnir sporiš saman. Žessi samgleši stóš oftast nęr fram į morgun, en žaš höfšu nįttśrulega ekki allir svo mikiš śthald. Stundum fórum viš sem yngri vorum į dansleik ķ Samkomuhśsiš eša ķ Alžķšuhśsiš og męttum svo aftur ķ glešina eftir balliš, žetta var ótrślega skemmtilegur tķmi aš upplifa lokin meš žessum hętti.

Žaš er merkilegt aš alltaf žegar ég hugsa um lokin kemur upp ķ hugann gargandi mįvur eša rita, žaš var sérstök stemming viš höfnina žegar allir bįtarnir voru hęttir aš róa og ašeins ljósavélar ķ gangi. Žį heyršist meira ķ mįvunum en įšur, eša kannski tók mašur ekki eftir žessu gargi žegar vertķšin var ķ fullum gangi.

mynd 9Žaš getur lķka veriš aš fuglarnir hafi meš žessu langa gargi viljaš mótmęla žvķ aš bįtarnir vęru hęttir aš veiša, žar meš fengu žeir ekki sinn skammt af fiskinum eša slorinu sem žeir sóttu svo ķ um veturinn, engin hugsaši um aš žeir žyrftu mat handa sér og ungunum sķnum.

 Myndir:1. Gamli Leó VE 294,

Mynd 2.Tfv: Óžekktur, Kristjįn Valur, Sigurjón og Matthķas Óskarsynir, Sigurfinnir Sigurfinnsson og Sigmar Žór Sveinbjörnsson.

Mynd 3. Leó VE 400,

mynd 4 įhöfnin į Leó VE 400 įriš 1964.

Mynd 5. Óskar Matthķasson viš talstöšina ķ Leó.

Mynd 6. Hjįlmar į enda situr og sveinbjörn Snębjörnsson og Óskar Matthķasson.


Sjómannadagurinn er ekki Hįtķš hafsins

Į netaveišumEndurtekiš efni sem ég vona aš sjómenn lesi og hugsi sinn gang nś žegar sjómannadagurinn nįlgast . Ég gefst aldrei upp viš aš mótmęla žvķ aš sjómannadagurinn sé uppnefndur Hįtķš hafsins af sjómannafélögum į Reykjavķkursvęšinu. Vér mótmęlum sjómenn.

Sjómannadagurinn er ekki hįtķš hafsins. Ég hef alla tķš haft mikinn įhuga fyrir Sjómannadeginum. Ķ Vestmannaeyjum žar sem ég er fęddur og ól mestan minn aldur er Sjómannadagurinn einn skemmtilegasti hįtķšardagur įrsins og viš peyjarnir sem įttum sjómenn sem fešur sem og ašra ęttingja vorum svo sannarlega stoltir af žvķ aš tengjast žeim og žar meš Sjómannadeginum. Žegar ég sķšar gerši sjómennskuna aš ęvistarfi mķnu, gerši ég mér fljótt grein fyrir žvķ aš žessi dagur er miklu meira en skemmtun ķ tvo daga.

Sjómannadagurinn er órjśfanlegur hluti af stéttarbarįttu og kynningu į starfi sjómanna. Ķ Vestmannaeyjum mį segja aš allir tengist sjómönnum į einn eša annan hįtt eins og vķša ķ śtgeršarbęjum landsins.

Į Sjómannadaginn kynnum viš sjómannsstarfiš, minnumst žeirra sem hafa lįtist og sérstaklega žeirra sem lįtist hafa ķ slysum į sjó, heišrum aldna sjómenn og ekki hvaš sķst gerum viš okkur glašan dag meš fjölskyldum, vinum og skipsfélögum. Žį hefur t.d. ķ 60 įr veriš gefiš śt veglegt Sjómannadagsblaš Vestmannaeyja. Sjómannadagsrįš Reykjavķkur og Hafnarfjaršar sér Sjómannadaginn öšrum augum, ekki sem Sjómannadag heldur sem dag hįtķšar hafsins. Žaš er mér óskiljanlegt aš sjómenn skuli ekki mótmęla žvķ aš Sjómannadagurinn skuli vera tekinn eignarnįmi og nefndur Hįtķš hafsins ķ Reykjavķk meš vitund og vilja stęrstu sjómannafélaga landsins sem žar eru stašsett.

Sjómannadagur 1971 (sigirgeir j)Hafiš hefur tekiš lķf margra sjómanna sem voru ęttingjar okkar, vinir og skipsfélagar. Žess mį geta til fróšleiks aš į įrunum 1962 til 1992 įrin sem undirritašur stundaši sjó frį Vestmannaeyjum, fórust 58 sjómenn sem voru į bįtum frį Eyjum, og eru žį taldir meš žeir Eyjasjómenn sem fórust og stundušu tķmabundiš sjó annarsstašar į landinu į sama tķma, žar af voru fjórir jafnaldrar mķnir. Žessi tala um daušaslys į sjó er aš sjįlfsögšu mun hęrri og skiptir hundrušum ef taldir eru allir žeir ķslensku sjómenn sem fórust į žessu tķmabili. Žaš er eitt af markmišum Sjómannadagsins aš minnast žessara manna, og er minningarathöfn viš minnisvaršann viš Landakirkju ein eftirminnilegasta stund Sjómannadagsins ķ Vestmannaeyjum . Finnst mönnum žaš višeigandi aš minnast žeirra sjómanna sem farist hafa į hafi śti og margir žeirra gista hina votu gröf, į degi sem kallašur er Hįtķš hafsins? Aš mķnu viti er žetta frįleitt og hreinlega móšgandi fyrir ķslenska sjómenn. Žessi gjörningur Sjómannadagsrįšs er žegar farinn aš smita śt frį sér og sjómenn ķ hugsunarleysi farnir aš breyta nafni dagsins. Hafnardagar ķ ŽorlįkshöfnĶ Žorlįkshöfn žar sem flest snżst um sjóinn og tengdum störfum, hafa žeir į sķšustu įrum apaš žetta eftir Reykjavķkurfélögunum og uppnefna Sjómannadaginn sinn Hafnardaga, og sjómenn samžykkja žetta umyršalaust. Žaš er žvķ ótrślegt aš sjómenn og stéttarfélög žeirra skuli ekki mótmęla žessu opinberlega hver į sķnum félagssvęši. Žaš er eins og sjómenn geri sér ekki grein fyrir žvķ hvaš Sjómannadagurinn er sjómönnum mikilvęgur hvaš varšar stéttarbarįttuna og kynningu į starfi sjómanna.

Flottur Sjómannadagur 2Sjómannadagurinn er hįtķšisdagur haldinn sjómönnum til heišurs, og er ekki hįtķš hafsins. Ķ lögum um Sjómannadaginn segir m.a.: “2. grein a) Sjómannadagsrįš hefur meš höndum hįtķšahöld Sjómannadagsins įr hvert ķ samręmi viš stofnskrį um Sjómannadag frį 1937 og lög um Sjómannadag, nr. 20, 26.mars 1987. Viš tilhögun Sjómannadagsins skulu m.a. eftirfarandi markmiš höfš aš leišarljósi:

1. Aš stušla aš žvķ aš Sjómannadagurinn skipi veršugan sess ķ ķslensku žjóšlķfi.

2. Aš efla samhug mešal sjómanna, hinna żmsu starfsgreina sjómannastéttarinnar og stušla aš nįnu samstarfi žeirra.

3. Aš heišra minningu lįtinna sjómanna, žį sérstaklega žeirra sem lįta lķf sitt vegna slysfara ķ starfi.

4. Aš heišra fyrir björgun mannslķfa og farsęl félags- og sjómannsstörf.

5. Aš kynna žjóšinni įhęttusöm störf sjómanna og mikilvęgi starfanna ķ žįgu žjóšfélagsins. Eitt af lagaskyldum Sjómannadagsrįšsins er lķka:

Aš beita sér ķ fręšslu og menningarmįlum er sjómannastéttina varša og vinna aš velferšar- og öryggismįlum hennar.“ .

Ég er sannfęršur um aš meš žvķ aš uppnefna Sjómannadaginn Hįtķš hafsins er ekki veriš aš stušla aš žvķ aš Sjómannadagurinn skipi veršugan sess ķ ķslensku žjóšlķfi, žvķ sķšur eflir žaš samhug sjómanna eša kynnir žjóšinni įhęttusöm störf žeirra og mikilvęgi. Ég hef rętt žetta viš marga starfandi sjómenn og hef engan hitt sem er įnęgšur meš žessa nafnbreytingu. Nokkrir segja žetta afleišingu žess aš sum af stéttarfélögum sjómanna hafa veriš sameinuš stórum landfélögum og žar meš hafa tekiš völdin menn sem hafa lķtinn skilning og takmarkašan įhuga į sjómannsstarfinu , ekki veit ég hvort žaš er rétt. Ég hef rętt žetta Brotsjór 1 Žorbjörn Vķglundssonviš nokkra forustumenn ķ stéttarfélögum sjómanna ķ Reykjavik og žeir hafa sagt mér aš ef Faxaflóahafnir hefšu ekki tekiš žįtt ķ kostnaši viš hįtķšahöld Sjómannadagsins, hefši dagurinn sennilega lagst af. Hefur stjórn Faxaflóahafna virkilega sett žau skilyrši fyrir žvķ aš styrkja Sjómannadaginn, aš nafn dagsins verši žurrkaš śt og breytt ķ Hįtķš hafsins og Sjómannadagsrįš samžykkt žaš?. Ef žaš er žannig ķ pottinn bśiš er ekki von į góšu frį Sjómannadagsrįši sem ķ eru hvorki meira né minna en 34 menn og 31 til vara śr sex sjómannafélögum. Hvaš vakir fyrir žeim stjórnarmönnum sjómannafélaga og stjórn Faxaflóahafna aš vilja breyta nafni Sjómannadagsins? Hvers vegna mį hann ekki heita sķnu rétta nafni Sjómannadagur ?. Žetta er allt hiš furšulegasta mįl sem sjómenn ęttu aš hugsa alvarlega. Er žetta kannski einn lišurinn enn til žess aš žagga nišur ķ sjómönnum?.Allir hugsandi sjómenn hljóta aš sjį aš žessi breyting į nafni Sjómannadagsins er nišurlęgjandi fyrir sjómannastéttina. Aš sjómannasamtökin skuli samžykkja žessa breytingu į nafni Sjómannadagssin sżnir aš sjómannadagsrįš viršist slitiš śr tengslum viš sjómennina sjįlfa. Žetta eru eflaust allt įgętir menn sem sitja ķ Sjómannadagsrįši Reykjavķkur og Hafnarfjaršar, en vęri ekki sterkur leikur aš leyfa yngri mönnum aš komast aš, mönnum sem eru tilbśnir aš verja hagsmuni sjómanna betur, alla vega finnst mér žaš lįgmarkskrafa aš žeir verji nafn Sjómannadagsins, žennan eina dag sem sjómenn sannarlega eiga lögum samkvęmt.

Sjómenn eiga ekki aš sętta sig viš annaš en aš dagurinn sé kallašur sķnu rétta nafni Sjómannadagurinn. Glešilegan sjómannadag

Sigmar Žór Sveinbjörnsson fyrverandi stżrimašur


Stórt og flott Vķkingarskip

Vķkingaskip og fl 007Vķkingaskip og fl 003

Žaš var margt aš skoša ķ Reykjavķkurhöfn ķ gęr, žar į mešal žetta glęsilęega Vķkingarskip.

Vķkingaskip og fl 001Vķkingaskip og fl 013


Nęsta sķša »

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband